razmisljanja...
Ceo svoj život sam bila kukavica.
I to znam samo ja...
Čudno je kako godinama možeš da nosiš neku masku i da niko oko tebe ne posumnja da si totalno lažna osoba...
Da li nas iko zaista poznaje ? Da li toliko dobro foliramo da smo uspeli da prevarimo i nama najbliže? Ili nikog u stvari nije ni briga ko smo... Već samo šta smo u očima sveta...
I tako,ja godinama glumim da sam hrabra,a u stvari samo idem lakšim putem izbegavajući sve situacije u kojima treba da pokažem zube...
I živim jedan prosečan,dosadan za koji sam se nekad klela da neće biti moj...
razmisljanje
zvono na vratima ...otvaram mrzovoljno ...čovek me pita da li me zanima promocija neznamcega ...odgovaram odlucno ( i uvezbano ): Ne,hvala ...
Čovek se takodje zahvaljuje i izvinjava na smetnji...zatvaram vrata i počinjem da razmišljam ....
Šta može čoveka od 50tak god da natera da ide od vrata do vrata ?
Čujem ga kako razgovara sa komšijom koji takodje nije zaiteresovan za promociju .
I pitam se ...
Ko ga čeka kod kuće ? koliko dece se nada da će tata da zaradi danas nešto ? Ima li možda posao a ovo radi dodatno ,ili samo pokušava nešto da radi, u ovoj propaloj državi ,kako bi prehranio porodicu?
Nisam ni saslušala o čemu je promocija. Žao mi je. Što sam postala ovakva. Što smo svi postali ovakvi.
Nadam se da će mu neko drugačiji otvoriti negde vrata i pomoći.
Ali ,tome se svi nadamo zar ne?
Da će neko drugi pružiti pomoć kako bi nama savest bila mirnija...